Jedne mračne, olujne večeri vozač zaustavlja prazan autobus da bi primio 
ženu blijede puti. Ona promrmlja nešto poput zahvale i sjedne u stražnji dio 
busa.

Uznemiren tom čudnom crnokosom putnicom dok vozi kroz pustoš,
vozač svako toliko baca oko na nju u svome zrcalu. Iznenada sjevne munja 
i kad pogleda u zrcalo, žene nema.

U šoku, snažno pritisne kočnicu i opet pogleda.
Žena se pojavila ali krv joj se sljeva niz lice. Prestravljeni vozač miče nogu s kočnice. 
Svijetlost još jednom sijevne i žena ponovo nestaje.

Vozač još jače pritisne kočnicu i zaustavlja bus uz trešnju. Gleda u zrcalo.

Žena opet na sjedalu ovaj put njezino lice potpuno prekriveno krvlju i ona vrišti

“Možete li prestati kočiti? Pokušavam zavezati proklete vezice na cipelama!”